- Dramska sezona   2011/2012

- Koncertna sezona   2011/2012

- Zadarsko
  kazališno ljeto

- Produkcija
  HNK-Zadar

- Mjesečni program

Praizvedba:
Hrvatsko narodno kazalište Zadar, 20. veljače 2012. u 20 sati

-------------------------------------------------------

ULOGE:

Stoše od Foše: Jasna Ančić

Šime: Mirko Šatalić

Dora de Pan: Žana Bumber

Perka: Antonela Grubić

Steven: Ivica Pucar

Gracijela: Anđela Ćurković -Petković

Zeus: Vinko Radovčić

Venci: Venci Jurin

Mimi: Mimi Zadarski

Notajo: Valter Šarović

Prostitutke: Ivana Begović, Martine Thomas i Dunja Ercegović

Glazbenici:
Dražen Habuš (truba), Edi Ivanov (truba),
Marino Perović (klarinet), Ivan Matešić (tuba)




inspicijent: Mišo Kamber

izrada scenografije i rekvizita: John Čolak

izrada kostima: Vernada Stipaničev

Od Foše do Atlantide (moja Stoše) novi je tekst naslonjen na adaptaciju Stullijeve Kate Kapuralice u Stošu od Foše . Naime, preuzet je dijalektalni (zadarski) jezik adaptacije i distribuiran istim likovima s jednakim psihosociološkim osobinama. Tu su ponovno Stoše, Šime, Perka, Venci i drugi, te dva nova lika Dora de Pan i Stanko koji govore književnim jezikom i koji reflektiraju mentalitet prošlosti pretočen u suvremenost u polemici s nekim trajnim ljudskim kušnjama i osobinama: kako osigurati materijalnu egzistenciju, pošteno ili nepošteno, radom ili neradom, moralno ili nemoralno; tu je opsjednutost vlašću i kako je zadržati pod svaku cijenu; kušnja vjernosti pred koju je stavljena Stoše; što se krije u kutiji Dore de Pan; da li nas može spasiti samo nova mana s neba… Sve je to uvijeno u plašt obojen lokalnim zadarskim mentalitetom i jezikom koji još u slabijem manje čujnom dijelu kontrapunkta uljepšava melodiju muke našega svakodnevnog preživljavanja i ambicija. Tekst sve to latentno mistificira uz pomoć Talije kod većine likova (komika), ali i ozbiljnih paradigmatskih razmišljanja utkanih u monolozima Stoše kad joj „tentacjun“ razdire dušu, „privarit“ ili „ne privarit“, kad se pretvara u zadarsku (otočku) Penelopu. Prividno lokalni mentalitet s univerzalnim trajno ljudskim problemima prožet je biranim intertekstualnim zahvatom od grčke mitologije i mediteranskih strasti do Shakespeareovog Hamleta i njegovih sjevernjačkih dvojbi na Šimin način. Intertekstualnost (posudbe) odnosi se na vrlo poznate sadržaje i komplekse lako prepoznatljive većini čitatelja ili gledatelja. Sam je kraj duboko uronjen i u suvremenost, a u katarzi je i neka vrsta oniričke nemoguće solucije za naše snove i aspiracije. Svakako treba reći da je inicijator cijele te ideje koja je imala veliki uspjeh kod publike i kritike adaptacijom ( Stoše od Foše ) ravnatelj HNK gosp. Renato Švorinić koji me oko toga angažirao i ponudio da pokušam produžiti život tom sklopu novim odgovarajućim tekstom. U tome smo i on i ja osobno imali veliku podršku svih protagonista, a posebice je poticajno djelovala naša dramska prvakinja Jasna Ančić. Tekstovi su u postupku objavljivanja u knjigu čiji će izdavači biti zajedno Sveučilište u Zadru i HNK Zadar.

Prof.dr.sc. Živko Nižić

Iz recenzija:

A što još reći i „pitati“ Profesora?
Da je Vaša Stoše povod za razgovor duša na jedan jedini mogući način – kazalištem?
Da je Vaša Stoše traženje novih putova i izraza kazališnog jezika?
Da je Vaša Stoše čin Maga koji pokreće rijeku zbivanja i lica koja stvaraju svijet bajke iz samog života?
Da igrate igru koja se zove – Kazalište?
Duhom protiv ispraznosti, skladom protiv kaosa?
Vaša igra našim tijelima, mislima, maštom, šarmom, talentom, pravilima, neponovljivošću?
Da je Vaša Stoše naša riječ, prošla kroz naš organizam, rođena u našem biću, bazirana ne na idolopoklonstvu tradiciji već njenom poznanstvu.
Nekim čudnim senzibilitetom, kao pjesnik i kao pisac, arhivar i kroničar, kronični kazališni ministrant i zaljubljenik umjetničke riječi, postajete pojmom onoga što bih ja nazvala: „TRUBADUR KAZALIŠNOG TRAJANJA“.

Jasna Ančić

  -------------------------------------------------------

Živko Nižić je u svojim tekstovima konačno na velika vrata unio zadarski ambijent (transponirajući izvorni zadarski prostor i karaktere) u hrvatsku književnost i popunio prazninu koja postoji u novijoj hrvatskoj književnosti. Stoše od Foše i Od Foše do Atlantide (moja Stoše!), samosvojna su i uspjela djela, ili svojevrsni slojeviti memento ljudskih emocija od ljubavi do mržnje, strasti, žudnji, poroka i politike smještenih u jedinstven prostor Zadra i zadarskog kraja, ali koja su istodobno univerzalne poruke, o srazu dobrog i lošeg u ljudskom društvu (a sve na primjeru događaja iz života malog svijeta).

Robert Bacalja

-------------------------------------------------------

Od Foše do Atlantide (moja Stoše!) pokazuje izvrsnu kreativnost upotrebe autorovog materinjeg govora prepunog prebacivanja kodova, posuđenica, metafora, alegorija i višedimenzionalnost suvremenog i starinskog života, nove i starije kulture. Ovim djelom, Živko Nižić uzdiže se iz svakodnevne (lokalne) psihologije iz njegove prethodne adaptacije, te na vrlo istančan način podaruje tekstu sasvim nove dimenzije.

Irena Marković

-------------------------------------------------------