Željezo

Premijera: 27. 3. 2009.

Rona Munro (rođena 1959, u Aberdeenu) nagrađivana je škotska spisateljica. Piše drame za kazalište, radio i televiziju; autor je scenarija filma; „Ladybird, Ladybird“ (Bubamare, bubamare) redatelja Ken Loacha i ko-autor scenarija za film „Aimée & Jaguar“ njemačkog redatelja Maxa Färberböcka. Munro je također poznata kao autorica posljednjeg klasika serijala „Doctor Who, Survival „(1989). Kasnije je novelizirala taj serijal za „Target Books“. Novije reference uključuju kazališni komad „Željezo“ koji je uprizoren na svjetskim pozornicama. Ostali kazališni uspjesi uključuju drame za „Traverse Theatre“ u Edinburghu: „Strawberries in January“, „Manchester Royal Exchange“, „Mary Barton“, „Plymouth Drum Theatre“ i „Paines Plough“, „Long Time Dead“ te „Royal Shakespeare Company“, „The Indian Boy“. U 2006. „Lyric Theatre Hammersmith“ predstavio je Munroinu adaptaciju Richard Adamsovog klasika „Watership Down“. Njezini rani televizijski uradci uključuju epizode dramske serije „Casualty“ (BBC) te BBC film „Rehab“ redateljice Antonie Bird. Trenutno živi i radi u Londonu.

"Munroina drama je vrlo ugodna. Usmjeri vas na jedno putovanje, i baš kad postanete sigurni u to kamo vas vodi, smjer se promjeni. Ovo nije jednostavna zatvorska drama. To nije niti triler, niti feministička izjava o nejednakostima u pravnom sustavu. Niti se radi o mnogim brutalnim apsurdima zatvorskog sustava. Dodiruje sve te teme, no više od toga, govori o stvarima koje nas čine ljudima, i stvarima koje nas razdiru. O tome kako muškarci i žene vole drugačije, kako je užasno lako ubiti ono što volite, i o diranju u prava ljudi na život i slobodu od čega se duša zgrči i pretvori u željezo."

...Zidovi gutaju ljude

Josie i njena majka Fay sreću se nakon 15 godina. Josie sad ima 25 i uspješna je poslovna žena s rasutim emotivnim životom. Josie koja se ne sjeća svog života prije svoje 11. godine, želi majčina sjećanja na one godine prije nego je Fay zarila nož u grudi Josienog oca. No, što Fay želi od Josie?

Fay želi živjeti neposredno kroz kćerkinu odjeću, muškarce, šminku, izlaske u klubove. Josie je skoro jednako usamljena i zarobljena poput svoje majke u samici svojih frustracija i opsesija. Odnosi s ljudima su komplicirana stvar za osuđenika na doživotnu robiju, posebno kad ste manipulativna osoba poput Fay. Mogu se uspostaviti bliska prijateljstva s čuvarima kao što su filozofirajući George i samohrana majka Sheila, no ona lako nestanu. Situacija postaje teža kad se u njihovu malu grupu "infiltrira" Josie i ravnoteža se poremeti. Stražari, muškarac i žena su ljudi čije živote nije dodirnuo zločin unatoč njihovom poslu. Za Sheilu je teško oduprijeti se Fay iako se osjeća iskorišteno od njezine strane. Njezin kolega, student "moralne filozofije", zauzima stav svjetovne mudrosti koji se čini brutalnim poput izravne prijetnje. Oboje Stražara ne mogu si pomoći nego gledati na Josie kao krivca; kao član ubojičine obitelji, ona gubi pravo da je se smatra nevinom.