Bepo i Marijeta (Štorija o ljubavi i mižerji)

Premijera: 30. 6. 2014.

Bepo i Marijeta su ljubavni i bračni par, najbolji su prijatelji, sustanari, suborci protiv okrutnosti svijeta koji ih okružuje. Oni žive jednostavno, siromašno, na rubu. Žive u plovilu koje ne plovi, u sredstvu za putovanje koje ne putuje, usidreni u nekom zakutku svijeta. Pričaju nam svoju priču o ljubavi koja se isplati, o poštovanju prema životu i njegovim sitnim radostima, o ljepoti bivanja sad i ovdje, o zahvalnosti za na naše postojanje pod ovim zvijezdama. Oni su jednostavni i pošteni, a njihova srca gore u uzletima osjećaja. Jer nepravda ih duboko boli, ali znaju da ništa ne mogu izmijeniti, da mogu smo pobjeći u maštu, fantažiju i infišaciju, u prekrasne prostore slobode. Stoga biraju taj put, skup i rizičan put, u kojem je dovoljno da imaju jedan drugog. Tako traju i istraju do utrnuća, do smrti, do početka konačnog putovanja u jedan bolji i ljepši svijet.
Zovu li nas Bepo i Marijeta da koračamo njihovim stopama? Kad bi smo ih to zapitali, oni bi sigurno odmahnuli rukom i uz osmjeh odvratili nešto u stilu: ne bi vi to mogli, morali bi prvo pitati likara oli je to zdravo. Znali bi da smo prigrlili svoje udobne živote i građanske okvire i da su oni za nas ridukuli čijim se razmišljanjima možemo blagonaklono nasmijati ili ih sažalno pogledati prije nego što im pred nosom zatvorimo vrata vlastite udobnosti.
Ali Smojina spisateljska vještina spremila nam je ovdje nevidljivu zamku. Kroz dijaloge Bepa i Marijete, kroz prizore iz njihovog siromašnog, plemenitog života prosijava istinska vrijednost postojanja. U njihovom se svijetu može ponosno biti čovjek, smije se biti dobar, isplati se ljubiti drugog svom dubinom duše,a iskrenost obasijava svaku izgovorenu rečenicu. Njihov odnos je posvećen i čist, prepun povjerenja i ljubavi.
U siromasima s margine Smoje nam daruje najbogatije ljude, one koji zaista imaju najviše i putuju najdalje grleći se u svojoj nasukanoj barci.
Ne zovu nas Bepo i Marijeta da se ugledamo u njih. Oni znaju da mi to ne možemo. Junaci naše predstave zovu vas samo da ih pogledate, da im dopustite da vas nasmiju i rastuže i mole da na trenutak razmislite što bi značilo odbaciti sve u korist pravog, autentičnog postojanja.
Sami u goloj dobroti, bez maske što nas štiti od ovog suvremenog svijeta? Bismo li izgorjeli odbačeni ili bi nas neka plemenita ruka digla sa dna napuštenog broda i uzdigla do zvijezda?
Naša predstava moli za nadu da su Bepo i Marijeta već tamo.

Nina Kleflin, redateljica