Hanibal podzemni

Premijera: 5.11. 2020., HNK Zadar

HANIBAL PODZEMNI govori o skupini umjetnika u vremenu siromaštva koji prodaju dio vlastite osobnosti ubijajući umjetnost u sebi i svijetu koji ih okružuje, alegorično idući mračnom stranom života.
Predstava problematizira pitanje o pravim vrijednostima suprotstavljajući ih gomili novca koje pohlepni likovi nastoje pridobiti, nasuprot ljubavi kao istinskoj vrijednosti koja se ne može kupiti.

HANIBAL :

Mi smo iz jednog podzemnog svijeta. I stvorili smo jednu moćnu civilizaciju. Tehnika, višak proizvodnje, novac…Puno novaca! Osnovali smo jednu specijalnu fondaciju da bi vama pomagali. Program “maksimum” je takav da dajemo svima. Do sada smo dali samo nekima, zato, ako si primjetio, jedni imaju-drugi nemaju.

VLADO:

Kao da smo već u labirintu, bar biraj svjetlije tunele da ne lupiš u zid. Tu je zid i tu je zid. Izlaziš.

Ideš, ideš, obilaziš ulice, trgove, krčme, eventualno magistralne ceste u zemlji, eventualno i izvan zemlje, gdje te puste, i gledaš –svuda je isto, ako nije i gore. I opet se vraćaš ovamo. Zato što su ulice i one s alejom bez izlaza u tom labirintu. Gdje god da ideš opet si tu. Zid. Zid, zid… Gore ne može, dolje… Dolje može!

KLEOPATRA

Zar se siromasima daju novci?

Slovenski redatelj Matjaž Latin do sada je režirao više od 80 kazališnih predstava u Sloveniji i Hrvatskoj. Područje njegova stvaranja su uz kazalište, film i televizija, a uz režiju i gluma.

Prva njegova suradnja s HNK Zadar bila je uspješna i nagrađena predstava OSTAVLJAM TE (2016.) nakon koje slijedi režija predstave TARZAN u kazališnoj sezoni 2018. /2019. HANIBAL PODZEMNI je njegova treća režija za HNK Zadar.

Hristo Bojčev rođen je u sjevernoj Bugarskoj 1950., a 1974. diplomirao na Strojarskom fakultetu. Zatim se zaposlio u tvornici te je čak jedno vrijeme bio i njezin ravnatelj. Nakon jednog posjeta teatru u 34. godini odlučuje sve napustiti, seli se u Sofiju i 1984. upisuje Nacionalnu akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost te piše prvi komad Ta stvar. 1989. diplomira i proglašavaju ga dramskim piscem godine sa četrdeset produkcija njegovih komada na kazališnim pozornicama širom Bugarske. 1990. započinje seriju satiričnih emisija, a prema njegovim dramama snimaju se i filmovi (Ta stvar, Pukovnik Ptica). Godine 1996. natječe se na izborima za predsjednika Bugarske kao nezavisni kandidat. Tom prilikom svoje promidžbene termine koristi kako bi ismijao aktualna politička zbivanja (30 uzastopnih dana u najgledanijem terminu). Ulazi u drugi krug i osvaja oko 2% glasova. O tome sam kaže: "Odlučio sam javno napraviti politički teatar, ali s publikom od osam milijuna glasača." Od 1997. do danas niže prestižne nagrade (British Council International Playwriting Award, Enrico Maria Salermo za najbolji europski dramski tekst i dr.). Sudjeluje na svim važnim festivalima (Avignon, Bonner Biennale, Wiesbaden, Zlatna maska u Moskvi itd.). 2006. izabran je za predsjednika Društva bugarskih dramskih pisaca. Tekstovi Hriste Bojčeva postavljeni su u više od 40 država na 5 kontinenata. Prevedeni su na više od 20 jezika (prije svega crne komedije Pukovnik Ptica, Orkestar Titanik i Opća bolnica). Njegovi najnoviji dramski tekstovi su Pukovnik i ptice (ženska inačica Pukovnika Ptice), Orkestar Titanik, Opća bolnica, monodrame Fenomen i Iglu te su u pripremi njegove adaptacije Grka Zorbe i Velikog Gatsbyja.