LOLITA

trajanje predstave: 90 minuta

Pozicija gledatelja uvijek je najzanimljivija. Drugačija je od pozicije promatrača, promatrač je pasivan dok je gledatelj aktivan. A kod ove predstave... eh... Uvijek je teško gledatelja ili gledateljicu kao pojedinca odvojiti od mase ljudi koja sjedi u kazalištu. Svejedno, često se dogodi, iako je pojedini gledatelj ili gledateljica prožeta ideološkim i psihološkim kodovima različitih grupa, ipak se dogodi da gledatelji predstavu gledaju kao jedno. A sad, hoće li vas Lolita udružiti ili razdvojiti, vidjet ćemo. Do sada Lolitu nismo imali prilike gledati na hrvatskim daskama, ali tema je poznata, i provokativna. Ponegdje gnjusna, pogotovo ako prema Humbertu osjetimo suosjećanje, onda smo gnjusni sami sebi. Ne možemo protiv sebe, jer za Humberta se, kakav god bio – dakle ogavni pedofil – ovdje radi o ljubavi. A prema onima koji su nesretni u ljubavi, mi smo blagi. No ova će predstava staviti vašu selektivnu blagost na iskušenje. Nabokov vas je u romanu unatoč tematici zaveo divnim stilom, a mi vas, kako bi mogli ući u dijalog s onim temama kojih se klonimo jer su neugodne, zavodimo kazalištem samim. Iako se roman, a i predstava, zovu Lolita, glavni je lik ipak Humbert Humbert. Uvijek, u središtu kazališne predstave je lik, glavni lik, za kojeg navijamo. U ovom slučaju to je pedofil Humbert. Pred vama je još jedan izazov: kako pratiti predstavu s takvim glavnim likom? Hoćemo li navijati za Humberta? Ako vam se čini da vas na sjedalu označenom na vašoj ulaznici čeka puno gledateljskog posla, slažem se. Uostalom, rekao sam vam na početku, gledateljica nije promatračica. Gledateljica je aktivna. A Lolita poziva na aktivno gledanje, na zaoštravanje kritičkog oka koje svatko od nas posjeduje, te poziva na proširivanje korištenja aktivnog gledanja i izvan kazališta. Humbert jest glavni pokretač Doloresine sudbine, ali naša Lo nalazi se u društvu zahvaćenom truleži. Lolitina majka je zanemaruje dok se oko Lolite okupljaju predatori i strvinari. U svojoj truleži, društvo poseže za najmlađima kako bi ih iskoristilo, misleći da će mladost koju su ukrali i nasilno stopili u sebe zaustaviti njihovo raspadanje. Kakav bolestan način za provesti život, gledateljice moja i gledatelju moj! Sva sreća, pred vas na scenu dolaze likovi i oni su, kao i njihova priča, potpuno izmišljeni. Izmišljeni su, ali nažalost, moguće je zamisliti i da nisu: važno je biti gledatelj, a ne promatrač.

Bilo bi divno kada bi roditelji nakon odgledane predstave odlučili više vremena posvetiti svojoj djeci i razgovarati s njima o svim temama. U predstavi vidimo zanemarenu djevojčicu, samoživu majku i slobodne psihičke bolesnike; sve je to nažalost danas među nama puno više nego kada je Nabokov napisao Lolitu jer tada nije postojao ovaj opasni virtualni svijet, svijet u kojem su djeca bez nadzora izložena mnogim anomalijama, jer kako je kazao John Ray “Lolita bi nas sve – roditelje, socijalne radnike, pedagoge – morala potaknuti da budemo još budniji i pronicljiviji u odgajanju zdravijeg naraštaja u jednom pouzdanijem svijetu”.

Predstava se ne preporučuje mlađima od 18 godina.

U predstavi se koristi glasna glazba i zvuk pucnjeva iz pištolja.